Narodna skupština usvojila je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju korupcije krajem avgusta 2026; objavljen je u „Službenom glasniku RS" br. 80/2026 od 31. avgusta i stupio na snagu 1. septembra 2026. Zakon je deo paketa izmena izbornih zakona predviđenih reformskom agendom, u okviru drugog složenog koraka, u kome je . Proces je, kao i ranije, prošao po hitnom postupku, bez prave javne rasprave i konsultacija sa domaćim akterima - što je u suprotnosti sa o širokom političkom konsenzusu i inkluzivnom procesu.
Izmene sprovode četiri ODIHR preporuke (, , i ) i nekoliko preporuka. Zakon preciznije definiše pojam javnog funkcionera i proširuje krug lica na koja se primenjuje, uređuje funkcionersku kampanju (javni nastupi, društvene mreže, promotivne aktivnosti organa vlasti) i uvodi nadzor Agencije tokom cele kampanje, uz obavezno praćenje predsednika Republike i članova Vlade. Jačaju se procesne garancije i sistem sankcija.
U odnosu na ranije nacrte, usvojeni zakon je otklonio dve krupne zamerke: nadzor Agencije sada pokriva celu kampanju (od raspisivanja izbora), a uvedene su i diferencirane sankcije. Ipak, suština ostaje: definicija javnog funkcionera i pravila o prijavljivanju imovine nisu poboljšani, definicija „promotivne aktivnosti" i dalje je preširoka, pa će stvarni efekat zavisiti od dosad slabe prakse Agencije. Detaljno poređenje prethodnog i usvojenog rešenja, po oblastima, sledi u nastavku.
Dodirni istaknuti pojam (narandžasto) ili preporuku (tirkizno) da vidiš objašnjenje ovde.Prikaz odražava usvojeni zakon. Za hronologiju reforme - nacrte i mišljenje ODIHR-a - vidi prethodnu analizu →
Crta ocenjuje da usvojeni zakon donosi napredak i da je, u odnosu na ranije nacrte, otklonio dve krupne zamerke - praćenje sada pokriva celu kampanju, a uvedene su diferencirane sankcije. Ipak, ključni problemi ostaju: definicija javnog funkcionera i pravila o prijavljivanju imovine, kao i pojedine odredbe podložne diskrecionom tumačenju Agencije.
Zamerke Gde Crta vidi probleme
- Definiciju „javnog funkcionera" treba postaviti tako da prevashodno obuhvati one koji stvarno vrše vlast i donose odluke - u suprotnom, veliki broj lica bez stvarnog uticaja biće evidentiran kao funkcioneri, a Agencija neće imati kapacitet da ih kontroliše.
- Nove odredbe o prijavljivanju imovine predstavljaju korak unazad: umesto pravne sigurnosti unose dodatnu nejasnoću i otežavaju primenu.
- Definicija „promotivne aktivnosti" ostaje preširoka („stvaranje povoljne percepcije"); proširenje na stranku/subjekt samo je terminološko usklađenje sa Zakonom o finansiranju političkih aktivnosti, pa i dalje ostavlja prostor za neujednačenu primenu i diskreciono tumačenje.
- Produženje mandata direktoru ograničeno je na godinu dana, ali je i to predugačko - Crta predlaže najviše šest meseci - a mandat vršioca dužnosti nije ograničen, što ostavlja prostor za zloupotrebu.
- Rok od pet dana za odlučivanje Agencije u kampanji, bez izjašnjenja stranaka i prikupljanja dokaza, može voditi nezakonitim odlukama; potrebni su hitni ali uravnoteženi rokovi (uključujući i za Upravni sud).
Pozitivno Gde Crta vidi napredak
- Nadzor Agencije pokriva celu kampanju (od raspisivanja izbora), uz obavezno praćenje predsednika Republike i članova Vlade i procenu rizika pri izboru uzorka.
- Diferencirane sankcije - kazna se određuje prema težini povrede, obimu korišćenih javnih resursa, ponavljanju, položaju funkcionera i uticaju na ravnopravnost učesnika.
- Jači mehanizam za mišljenja Agencije na propise - ako organ ne odgovori, Agencija obaveštava predsednika Vlade i nadležni odbor Skupštine; sve se objavljuje.
- Proširena ograničenja po prestanku funkcije i veća transparentnost (spisak promotivnih aktivnosti, objava presuda za prekršaje, obaveza medija da isprave lažno predstavljanje funkcionera).
- Preciziranje postupaka pred Agencijom i odlučivanje rešenjem u skladu sa ZUP-om (konačna ocena zavisi od primene u praksi).
- Obaveza označavanja naloga na društvenim mrežama i proširenje kruga javnih funkcionera - uz potrebu da se pronađe balans.
„Javni funkcioner" je svako izabrano, postavljeno ili imenovano lice u organu javne vlasti (osim predstavnika privatnog kapitala). Autentičnim tumačenjem Narodne skupštine iz februara 2021. pojam je sužen na neposredno birane i na lica koja bira/postavlja/imenuje Skupština, predsednik Republike, vrhovni sudovi i saveti, Vlada i pokrajinski/lokalni organi.
Status funkcionera izričito se proširuje na državne službenike na položaju, zamenika direktora Agencije, šefove kabineta i savetnike predsednika i potpredsednika Vlade i posebne savetnike ministara; direktore i članove nadzornih/izvršnih odbora javnih preduzeća i pravnih lica sa većinskim ili kontrolnim javnim vlasništvom; i predstavnike države u skupštinama pravnih lica u kojima ima vlasništvo.
„Da delokrug Zakona o sprečavanju korupcije bude proširen tako da obuhvati sva lica na najvišim izvršnim funkcijama, uključujući šefove kabineta predsednika i potpredsednika Vlade, kao i specijalne i vladine savetnike."
Proširenje kruga javnih funkcionera je pozitivno i ključno za postupanje Agencije. Ipak, postoji opasnost da veliki broj lica bude evidentiran kao funkcioneri, a da većina njih nema stvarnu ni faktičku vlast - dok Agencija, zbog manjka kapaciteta i tehničkih mogućnosti, neće moći sve da kontroliše.
Zato je ključno naći balans: da oni koji donose najznačajnije odluke za društvo budu pod stalnim nadzorom Agencije, a ne da se izveštaji svedu na statistiku o „slučajnom uzorku" funkcionera čija je stvarna moć manja od funkcije, dok oni sa najvećim uticajem - a manje zvučnom funkcijom - ostaju van kontrole.
Definiciju bi trebalo dopuniti i predstavnicima privatnog sektora koji učestvuju u odlučivanju ili upravljanju i raspodeli javnih resursa, kao i licima koja u praksi mogu uticati na formulaciju, koordinaciju ili sprovođenje javnih politika (stručna tela, spoljni konsultanti, lica po ugovorima o uslugama). Odlučujući kriterijum treba da bude priroda funkcije i stvarni uticaj, a ne formalni naziv. Proširena definicija treba da bude praćena proverom integriteta pre stupanja na funkciju i objavljivanjem podataka o savetnicima i konsultantima.
Po isteku mandata funkcija direktora prestaje; do stupanja novog direktora funkciju vrši vršilac dužnosti (zamenik, a ako ga nema - pomoćnik). Ministarstvo pravde raspisuje konkurs tri meseca pre isteka mandata.
Direktor nastavlja funkciju najduže godinu dana od isteka mandata; ako novi direktor ne bude izabran, nadležni odbor Skupštine imenuje vršioca dužnosti iz reda pomoćnika direktora.
Ograničenje produženja na godinu dana i imenovanje vršioca dužnosti iz reda pomoćnika predstavljaju poboljšanje u odnosu na rešenje bez roka. Crta ipak smatra da je godinu dana predugačko - primerenije bi bilo najviše šest meseci - i upozorava da mandat vršioca dužnosti nije vremenski ograničen, što ponovo ostavlja prostor za zloupotrebu.
Izmena treba da propiše jasna ograničenja trajanja svakog produženja mandata i mere zaštite kojima se obezbeđuje da privremeni aranžmani budu strogo vremenski ograničeni. Zakon treba da obezbedi blagovremeno, transparentno i predvidivo imenovanje naslednika, uz mehanizam za slučaj produženog neuspeha Narodne skupštine da imenuje naslednika.
Funkcioner mora nedvosmisleno da naznači u kom svojstvu nastupa i ne sme koristiti javne resurse za promociju stranaka. Nema pravila o označavanju naloga na mrežama ni posebnih ograničenja promotivnih aktivnosti organa tokom kampanje.
Uvodi se pretpostavka da funkcioner iznosi stav organa (osim ako nedvosmisleno ne kaže suprotno) i obaveza označavanja naloga na mrežama (bez stranačkog sadržaja). Nakon isteka roka za kandidovanje zabranjene su promotivne aktivnosti organa vlasti uz tri izuzetka; „promotivna aktivnost" definiše se kao stvaranje povoljne percepcije o stranci/subjektu, kandidatu ili listi. Organ mora da prijavi planirane aktivnosti Agenciji, a Agencija objavljuje spisak. Zabranjuju se saopštenja koja promovišu stranku (izuzeti poslanici i odbornici) i uvodi obaveza medija da isprave lažno predstavljanje funkcionera. Za poslanike/odbornike zabrana stranačkih aktivnosti „tokom radnog vremena" odnosi se na vreme sednica skupštine i njihovih radnih tela.
Zakonom treba obezbediti jasno razdvajanje javnih funkcija od aktivnosti u kampanji nosilaca tih funkcija; sprečiti zloupotrebu položaja i državnih resursa; a prekršaje rešavati proaktivno kroz proporcionalne i odvraćajuće sankcije.
Izmene člana 50. predstavljaju unapređenje, naročito kod društvenih mreža i ograničavanja funkcionerske kampanje, ali pojedine odredbe ostavljaju prostor za tumačenje u korist funkcionera. Potrebno je dodatno precizirati:
- Nastup funkcionera. Pretpostavka da iznosi stav organa „osim ako nedvosmisleno" ne naglasi suprotno nije dovoljno precizna; treba jasno propisati kada se smatra da nastupa u ime stranke (stranačka obeležja, zastave, naziv ili broj liste).
- Nalozi na mrežama. Pozitivna novina; činjenica da naloge vode druga lica ne sme biti oslobađajuća okolnost.
- Zabrana promotivnih aktivnosti. Izuzeci su preširoko postavljeni i podložni zloupotrebi; uslove za primenu treba precizirati.
- Definicija „promotivne aktivnosti". I dalje neodređena („povoljna percepcija") - funkcioner može tvrditi da aktivnost nije imala za cilj uticaj na birače, već „opštekorisni cilj". Treba je preformulisati tako da zabrane budu jasne.
- Radno vreme. Odredbu treba precizirati tako da se zabrani političko delovanje dok funkcioner postupa u službenom svojstvu.
Pozitivne novine su obaveza organa da prijave promotivne aktivnosti uz objavu spiska i obaveza medija da isprave lažno predstavljanje funkcionera. Ipak, za medije nije predviđena sankcija, a nejasno je da li Agencija pri prijemu obaveštenja suštinski proverava uslove ili samo evidentira aktivnosti. Treba voditi računa i o procesnim rokovima - moraju biti hitni tokom kampanje, ali omogućiti izjašnjenje stranaka i prikupljanje dokaza.
Izuzeci (aktivnost planirana pre izbora, „ustaljena praksa", međunarodni odnosi) mogu se tumačiti ekstenzivno; kao zaštitu treba tražiti obaveštavanje Agencije uz dokaze o planiranju i objavljivanje liste manifestacija po „ustaljenoj praksi". Definiciju „promotivne aktivnosti" treba proširiti da obuhvati direktne i indirektne oblike izborne prednosti, a izuzetke tumačiti restriktivno - samo kada je aktivnost objektivno neophodna i isključuje političke poruke, stranačke simbole i promociju kandidata.
Ne postoji mehanizam praćenja funkcionera tokom kampanje - član 50а nije postojao.
Agencija prati poštovanje obaveza funkcionera „nakon raspisivanja izbora" - dakle tokom cele kampanje. Uzorak se bira kombinovano: slučajnim odabirom (softverski) i procenom rizika (ranije odluke i prijave). Minimumi: 60 (parlamentarni/predsednički), 40 (pokrajinski/Beograd), 20 (lokalni). Pored uzorka, obavezno se prate predsednik Republike i članovi Vlade. Nedeljni nalazi obuhvataju vrste aktivnosti, pojavljivanja funkcionera, pokrenute postupke i mere; kod sumnje Agencija bez odlaganja pokreće postupak po službenoj dužnosti.
Razdvajanje javne funkcije od kampanje i proaktivno sankcionisanje; blagovremeno objavljivanje odluka o kršenjima tokom kampanje; praćenje usklađenosti kao zadatak terenskih posmatrača Agencije - uz dopunu slučajnog uzorka pristupom zasnovanim na riziku i ciljanim praćenjem predsednika, premijera i ministara.
Usvojeno rešenje otklanja glavnu Crtinu zamerku: praćenje sada pokriva celu kampanju (od raspisivanja izbora), obavezno obuhvata predsednika Republike i članove Vlade i kombinuje slučajni uzorak sa procenom rizika, uz veću transparentnost nalaza. To je direktan odgovor na zamerku i na preporuku ODIHR-a.
Preostaje da se obezbedi da nedeljni nalazi ne ostanu na nivou statistike, već da omoguće uvid u konkretne aktivnosti funkcionera i postupanje Agencije, kao i da Agencija blagovremeno reaguje u utvrđenim slučajevima.
Ojačati okvir praćenja dopunjavanjem slučajnog uzorka pristupom zasnovanim na riziku i ciljanim praćenjem visokorizičnih kategorija - predsednika, predsednika Vlade i svih ministara - uzimajući u obzir ranije odluke i obrasce povreda, uz adekvatne ljudske, tehničke i finansijske resurse Agencije.
Kada nema uslova za postupanje, Agencija je odlučivala neformalno (dopisom, „obaveštenjem o ishodu"), bez rešenja i bez izričitog prava žalbe.
Precizira se pojam prijave; direktor donosi rešenje kojim se prijava ili zahtev odbacuje kada nema uslova za postupanje, a podnosilac ima pravo žalbe Veću Agencije u roku od 15 dana.
Zakonodavstvo izmeniti tako da se od Agencije zahteva blagovremeno objavljivanje odluka o kršenju zakona tokom izborne kampanje, uključujući prateće tužbe.
Prednost: obaveza formalnog rešenja uz mogućnost žalbe jača pravnu sigurnost i otklanja dosadašnju praksu odlučivanja dopisima, koja nije bila u skladu sa ZUP-om.
Nedostatak: zakon ne uređuje dovoljno jasno rokove postupanja Agencije - posebno rok za pokretanje i za okončanje postupka - što ostavlja prostor za neujednačenu i neefikasnu primenu.
Nema mišljenja ODIHR-a na ovaj deo. Crta napominje da je postupak pred Agencijom u praksi bio sporan (manjak transparentnosti, tumačenje suprotno ZUP-u, dugi rokovi), pa bi bilo poželjno da ODIHR u dopunskom mišljenju iznese zapažanja.
Direktor donosi „odluku" o povredi; žalba Veću u roku od 15 dana; odluka Veća je konačna uz mogućnost upravnog spora - ali bez propisanih rokova za odlucivanje Veća.
Pojam „odluka" zamenjuje se „rešenjem"; propisuju se rokovi za odlučivanje Veća po žalbi - 30 dana redovno, 15 dana tokom kampanje. Odluka Veća je konačna; u upravnom sporu Upravni sud je dužan da presudom reši upravnu stvar.
Blagovremeno objavljivanje odluka o kršenju zakona tokom izborne kampanje, uključujući prateće tužbe.
Rok od 15 dana za odlučivanje Veća po žalbi u izbornom periodu je predugačak; treba razmotriti skraćivanje na 7 dana. Potrebno je propisati i hitan rok za postupanje Upravnog suda u predmetima vezanim za kampanju, kako bi sudska zaštita bila delotvorna u realnom vremenu izbornog procesa. Dodatno, treba izričito propisati da podnosilac prijave ima pravo žalbe Veću Agencije.
Nema mišljenja ODIHR-a na ovaj deo.
Objavljuju se konačne odluke Agencije; nema posebnih hitnih pravila objavljivanja tokom izborne kampanje.
Terminološko usklađivanje („konačno rešenje"). Tokom kampanje, izreka i sažeto obrazloženje prvostepenih i konačnih rešenja o funkcionerskoj kampanji objavljuju se u roku od jednog dana; žalbe se objavljuju u roku od jednog dana od prijema; mera javnog objavljivanja ide i u „Službeni glasnik".
Blagovremeno objavljivanje odluka o kršenju zakona tokom izborne kampanje, uključujući prateće tužbe.
Propust je što zakon ne propisuje obavezu objavljivanja odluka Veća Agencije na sajtu Agencije, čime se umanjuje transparentnost. Takođe nije predviđena obaveza objavljivanja odluka Upravnog suda, iako su ključne za razumevanje prakse i kontrolu zakonitosti rada Agencije.
Nema mišljenja ODIHR-a na ovaj deo.
Uz predstavku se, pored jasnih navoda, traže i priloženi dokazi (član 91).
Briše se zahtev za priloženim dokazima; po anonimnoj predstavci koja ne sadrži jasne navode o sumnji u korupciju Agencija ne postupa.
Ublažavanje zahteva (dovoljna sumnja u korupciju, bez priloženih dokaza) u skladu je sa napomenom ODIHR-a da se od podnosioca ne traži da dokaže nedozvoljeno postupanje, i rasterećuje stručnu službu. Odredba treba da balansira između predstavki po kojima se može postupati i onih koje nisu jasne niti sadrže podatke za postupanje.
Postavlja se pitanje da li su dostavljene informacije dovoljno konkretne i verodostojne da omoguće proveru, bez zahteva da podnosilac predstavke dostavi dokaze o navodnom nedozvoljenom postupanju.
Izuzetak od ponovnog podnošenja izveštaja mogao se tumačiti široko - tako da obuhvati i prelazak na drugu javnu funkciju bez novog izveštaja.
Izuzetak se odnosi isključivo na slučaj kada je funkcioner nakon prestanka funkcije odmah ponovo izabran/imenovan/postavljen na istu javnu funkciju.
„Da izveštaji o imovini i prihodima lica na najvišim izvršnim funkcijama budu predmet redovne suštinske kontrole i da se Agenciji obezbede adekvatna sredstva za tu svrhu."
Zakon ne definiše šta je „ista javna funkcija" (ista vrsta, isti organ, isto radno mesto ili iste nadležnosti), pa ostaje prostor za različita tumačenja i izbegavanje obaveze (npr. prelazak sa v.d. na pun mandat). Nije jasan ni cilj ograničenja: ako nema promene podataka, nema opravdanja za različit tretman funkcionera ponovo izabranih na istu funkciju i onih postavljenih na drugu.
„Bitna promena" vezivana je za promene u odnosu na prethodni izveštaj, pretežno kroz godišnji ciklus.
Uvodi se kontinuirani vremenski okvir - bitna promena postoji ako su uvećanja/umanjenja nastala u bilo kojoj godini posle izveštaja, do novog izveštaja ili početka provere. Struktura imovine obuhvata i pokretne stvari koje podležu registraciji. Kod postfunkcijskog izveštavanja dodaje se referentni momenat na dan isteka dvogodišnjeg perioda od prestanka funkcije.
„Da izveštaji o imovini i prihodima lica na najvišim izvršnim funkcijama budu predmet redovne suštinske kontrole i da se Agenciji obezbede adekvatna sredstva za tu svrhu."
Formulacija o „bilo kojoj godini... do početka provere izveštaja" je složena i neprecizna. Posebno je sporan neodređen pojam „početka provere izveštaja", koji zakon ne definiše i o kome funkcioner ne mora imati saznanje - što otvara pravnu nesigurnost i prostor za zloupotrebe. „Promena strukture imovine" nije adekvatno normirana. Crta ocenjuje da ove izmene predstavljaju korak unazad - umesto pravne sigurnosti unose dodatnu nejasnoću i otežavaju primenu.
Kriterijum za pokretanje vanrednog izveštavanja ostaje nejasan (kako se primenjuje na zajmove, sefove, preduzetničku aktivnost; kako se prag računa kod promena udela ili rasta vrednosti; po transakciji ili kumulativno). ODIHR preporučuje da se, zbog teškoća u definisanju „bitne promene", razmotri sistem redovnih godišnjih prijava, uz okvir verifikacije zasnovan na riziku, preciziranje pojma „digitalna imovina" i preispitivanje praga od 5.000 evra.
Nije postojala obavezna zaštitna mera javnog objavljivanja presude za prekršaje iz ovog zakona.
Za prekršaje iz zakona obavezno se izriče zaštitna mera javnog objavljivanja presude - za javnog funkcionera, odgovorno lice u organu javne vlasti, i za prekršaje fizičkih i pravnih lica.
Rešenje povećava transparentnost.
- Mišljenja Agencije na propise (čl. 35): organ mora u rokovima da odgovori na inicijative i mišljenja Agencije; ako ne odgovori ili ne dostavi obrazloženo izjašnjenje, Agencija obaveštava predsednika Vlade i nadležni odbor Skupštine; sve se objavljuje na sajtu Agencije.
- Ograničenja po prestanku funkcije (čl. 55): proširena i na slučajeve kada je funkcioner odlučivao (ili učestvovao u odlučivanju) o poslovanju pravnog lica/preduzetnika/međunarodne organizacije, ili ga je njegov organ nadzirao.
- Precizira rok (15 dana) za podnošenje zahteva za saglasnost za obavljanje drugog posla ili delatnosti (čl. 46).
- Briše se izuzetak „opasnost od odlaganja" kod učešća u predmetu uz sukob interesa (čl. 42).
- Produžava rok u okviru zabrane vršenja druge javne funkcije; produžava rok za predaju poklona i uvodi mogućnost otkupa poklona.
- Uređuje postupanje nakon konačnosti preporuke za razrešenje i precizira prijavljivanje povreda nadležnim organima.
- Plan obuke Agencije proširuje se i na zloupotrebu javnih resursa.
ODIHR je preporučio diferenciran pristup sankcijama. Usvojeni zakon to sprovodi: uvodi dva raspona kazni za povrede člana 50 i izričite kriterijume za odmeravanje - težina povrede, vrsta i obim korišćenih javnih resursa, trajanje i ponavljanje, položaj funkcionera i uticaj na ravnopravnost izbornih učesnika.
Usvojeni zakon briše izuzetak „opasnost od odlaganja", ali ne precizira mere ako funkcioner ipak učestvuje u predmetu uprkos sukobu interesa, niti posledice po odluke, ugovore ili akte donete u takvim okolnostima.
Agenciji treba obezbediti adekvatna ovlašćenja, resurse i institucionalne kapacitete za nadzor nad novoobuhvaćenim kategorijama lica - uključujući proveru integriteta, obaveze prijavljivanja i sukob interesa - imajući u vidu prijavljeni nedostatak ljudskih i tehničkih resursa.

