U izbornoj godini, vlast menja ključni zakon koji uređuje finansiranje političkih aktera. U kontekstu u kome vladajuća partija raspolaže praktično neograničenim resursima, uvode se pravila koja novim političkim akterima otežavaju prikupljanje sredstava i pooštravaju kontrolu i onih koji daju male priloge. Nastavlja se poznata praksa: zakon se menja pod okriljem ODIHR preporuka i evropskih integracija, ali bez prave javne rasprave i konsultacija - što je i samo , neispunjena već ciklusima unazad.
Uz to, primena svega ovoga oslanja se na dve institucije - Agenciju za sprečavanje korupcije i Poresku upravu - od kojih se nijedna do sada nije pokazala kao dovoljno efikasna ni nezavisna da uliva poverenje.
Ovaj zakon menja način na koji u Srbiji prikupljaju i troše sredstva u redovnom radu i tokom izbornih kampanja. Snižava limite za građana i pravnih lica, uvodi ograničenja i po prvi put uređuje koju vode spoljni akteri. Mnogi finansijski limiti mere se u , pa se automatski prilagođavaju kretanju ekonomije.
Za nove stranke i , stroži limiti priloga verovatno će imati najveći uticaj jer se ti akteri po pravilu više oslanjaju na privatno prikupljanje sredstava; njihova jedina jasna prednost je što više ne moraju da polažu . Novo pravilo o poreskoj kontroli dodatno steže: svako ko priloži iznad automatski se prijavljuje Poreskoj upravi i podleže poreskoj kontroli, što može da obeshrabri davanje priloga.
Većina izmena predstavljena je kao ispunjenje preporuka - od kojih su dve prioritetne, a ostale neprioritetne - na primer o , i . Glavna prioritetna preporuka ODIHR-a - inkluzivan proces zasnovan na konsenzusu - i dalje je neispunjena.
Dodirni istaknuti pojam (narandžasto) ili preporuku (zeleno) da vidiš značenje ovde.Politički subjekti mogu da se zaduže do 25% godišnjih sredstava koja dobijaju iz budžeta. Krediti uzeti za redovan rad otplaćuju se u roku od dve godine, a krediti i zajmovi za redovan rad ne mogu se koristiti za finansiranje izborne kampanje.
Organi javne vlasti na svim nivoima, i organizacije koje su osnovali, moraju usluge i dobra staviti na raspolaganje svim političkim subjektima pod jednakim uslovima, bez obzira da li su besplatni ili uz naknadu, i ne smeju ih dati po ceni većoj od tržišne. Svaka pojedinačna odluka o davanju usluge ili dobra objavljuje se na sajtu davaoca, a svaka institucija donosi interna pravila o tome u roku od 60 dana od stupanja zakona na snagu.
Gornja granica onoga što pravno lice može da priloži za redovan rad snižava se sa 30 na 10 prosečnih mesečnih zarada, a granica za fizičko lice iznosi 5 zarada. Zakon uvodi pojam povezanog privrednog društva i ograničava njegova davanja, a zabranjuje da isto lice prilaže i lično i preko društva koje poseduje. Ako je fizičko ili pravno lice već priložilo za redovan rad u toku kalendarske godine, dozvoljeni prilog za kampanju umanjuje se za polovinu.
Zakon po prvi put definiše treća lica (fizička, pravna i druga) i uređuje kampanju koju ona vode. Treće lice koje potroši više od 25% prosečne mesečne zarade mora se prijaviti Agenciji, a ukupna potrošnja trećih lica ograničena je na 10 prosečnih mesečnih zarada. Treća lica mogu zaključivati ugovore isključivo u svoje ime. Državni organi, subjekti u javnom vlasništvu i strana lica bez biračkog prava u Srbiji ne mogu voditi ovakvu kampanju. Iznošenje stavova o pitanju od javnog interesa ne smatra se kampanjom trećih lica, pod uslovom da se tim aktivnostima ne promovišu niti osporavaju izborni programi političkih subjekata; zakon kao pitanja od javnog interesa navodi ljudska prava, zaštitu životne sredine, vladavinu prava, sprečavanje korupcije, socijalna pitanja, obrazovanje, zdravstvo i ekonomiju. Izborni materijal koji treće lice distribuira mora da sadrži oznaku trećeg lica, naziv pružaoca usluge i naziv političkog subjekta u čiju korist se vodi kampanja.
Pošto ta granica zavisi od primene Agencije, rizik postoji u oba smera: politička promocija prikazana kao iznošenje stavova od javnog interesa, ali i obrnuto - da stvarno zagovaranje civilnog društva i kampanje za izlaznost budu podvedene pod kampanju trećih lica.
Zakon ograničava troškove kampanje po vrsti izbora: 6 miliona evra za predsedničke i parlamentarne izbore, 1,5 milion evra za pokrajinske i 7 miliona evra za predsedničke izbore u dva kruga.
Političke stranke i grupe građana koje nisu zastupljene u Narodnoj skupštini, pokrajinskoj ili lokalnoj skupštini oslobođene su polaganja izbornog jemstva za pristup prvom delu javnih sredstava za kampanju. Subjekti koji Agenciji ne podnesu preliminarni izveštaj ne dobijaju drugi deo.
Privredno društvo ne sme da promoviše politički subjekt bez prethodnog ugovora o uslugama - ni u svojim prostorijama, ni na svojim skupovima, ni preko svojih kanala; delatnost javnog informisanja osnivača medija je izuzeta. Zabrana da politički subjekti tokom kampanje preuzimaju promotivne aktivnosti trećih lica na svojim sajtovima i mrežama sada je smeštena u član o nezakonitim aktivnostima u kampanji.
Politički subjekti koji nemaju sredstva ili kapacitet da održavaju sajt mogu svoj godišnji izveštaj o finansiranju objaviti na drugi način, na primer preko društvenih mreža ili u službenom glasilu. Podaci iz izveštaja moraju se objaviti u formatu koji omogućava pretragu, analizu i preuzimanje, a izveštaj se podnosi elektronski i pismeno.
Rok za preliminarni izveštaj o troškovima kampanje približava se izbornom danu (do pet dana od dana za glasanje), a period koji obuhvata se proširuje. Rokovi objave se skraćuju - dva dana za preliminarni i pet za konačni izveštaj - podaci moraju biti u otvorenom formatu, a konačni izveštaj prikazuje i drugi deo dodeljenih javnih sredstava.
Zakon u posebnom članu nabraja opšte nadležnosti Agencije i obavezuje banke da dostave podatke koje zakon propisuje, radi lakšeg nadzora nad finansijskim izveštajima.
Nakon što završi kontrolu godišnjih izveštaja, Agencija dostavlja Poreskoj upravi podatke o davaocima finansijskih sredstava, robe i usluga. Plan poreske kontrole mora da obuhvati davaoce koji političkom subjektu daju 50% od maksimalnog dozvoljenog priloga, a Agencija obaveštava Poresku upravu čim uoči nepravilnost.
Ovaj prag u praksi može da obeshrabri davaoce: prilog iznad relativno niskog iznosa automatski davaoca izlaže poreskoj kontroli, što može odvratiti građane i preduzeća od podrške političkim akterima, naročito opoziciji - pa mera koja treba da jača nadzor može da smanji legalno, prijavljeno finansiranje.
Zakon propisuje rokove za postupanje Agencije, naročito tokom kampanje: osam dana za odlučivanje u postupcima pokrenutim po službenoj dužnosti tokom kampanje i petnaest dana za odlučivanje po prijavi van kampanje. Rešenja su konačna i protiv njih se može pokrenuti upravni spor; Agencija dostavlja odgovor na tužbu Upravnom sudu u roku od 24 časa i objavljuje odluke suda u roku od osam dana.
Agencija izriče meru upozorenja za povrede koje nisu izazvale veće štetne posledice. Ako subjekt u roku od godinu dana ponovi istu povredu, Agencija podnosi zahtev za prekršajni postupak. Mera upozorenja objavljuje se u roku od osam dana.
Zakon usklađuje prekršajne odredbe sa novim obavezama i uvodi nove prekršaje za odgovorno lice u organima javne uprave.
Zahtev za obustavu prenosa sredstava iz javnih izvora mora se objaviti u roku od 15 dana.
Zakon uvodi poseban član kojim se izdvajaju sredstva za podsticaj političkim subjektima da aktivnije uključe žene u svoj rad.
Registrovane stranke i nove grupe građana: neravnopravan položaj
Pravila se primenjuju na sve „političke subjekte", ali registrovane stranke i grupe građana (ad hoc udruženja birača za jedne izbore) nisu u ravnopravnom položaju - a pojedine izmene taj jaz produbljuju:
- Novac za redovan rad može da se prelije u kampanju. Etablirane stranke dobijaju javna sredstva za redovan rad i mogu ih usmeriti u kampanju; grupa građana za jedne izbore nema takav novac.
- Zaduživanje je novim grupama u praksi zatvoreno. Limit od 25% računa se na budžetska sredstva koja stranka ima; grupa građana može da se zaduži samo za kampanju, preko odgovornog lica, ako banka pristane - što se u praksi gotovo ne dešava.
- Stroži limiti privatnih priloga najviše pogađaju nove aktere. Niže granice (5 zarada za fizičko, 10 za pravno lice) i limiti povezanih društava stežu privatni novac na koji se novi akteri oslanjaju, dok prednost etabliranih stranaka u javnom finansiranju ostaje netaknuta.
Jasan protivteg je ukidanje izbornog jemstva za nezastupljene, što im poboljšava pristup prvom delu javnih sredstava. Sve u svemu, najdublje nejednakosti su strukturne i starije od ovih izmena; izmene uglavnom stežu stranu privatnog novca, pa se kod novca koji novi akteri realno mogu da prikupe teren blago dodatno naginje na njihovu štetu.
„Da bi se osigurali jednaki uslovi za vođenje izborne kampanje, vlasti bi trebalo da sprovedu mere kojima se u potpunosti ostvaruje pravo svih izbornih aktera na pristup i korišćenje javnih prostora, kako bi vodili kampanju pod jednakim uslovima."
„Moglo bi da se razmotri menjanje zakonodavnog okvira da bi se jasnije odredili korišćenje pozajmica i vrednost nenovčanih priloga, kao i snižavanje granice za privatne priloge političkim strankama."
„Da bi se povećala transparentnost finansiranja kampanje, treba obratiti pažnju na prethodne preporuke ODIHR-a i GRECO-a, uključujući smanjivanje limita za donacije i uvođenje obaveze podnošenja i objavljivanja finansijskih izveštaja pre izbornog dana."
„Da bi se promovisale jednake mogućnosti u kampanji, moglo bi se razmotriti ukidanje zahteva za polaganje jemstva za političke stranke i grupe građana koje nisu zastupljene u Narodnoj skupštini i lokalnim skupštinama kao preduslov za isplatu prve rate javnih sredstava za izbornu kampanju."
„Da bi se osigurala pravna sigurnost i odgovornost u finansiranju kampanja, potrebno je dodatno revidirati zakonodavstvo kako bi se rešile postojeće praznine i implementirale prethodne preporuke ODIHR, što uključuje i jasnu regulativu kampanja „trećih lica". Agencija za sprečavanje korupcije trebalo bi proaktivno da istražuje i sankcioniše troškove kampanje od strane neovlašćenih subjekata."
„Da bi se obezbedilo poštovanje načela pravne sigurnosti i odgovornost za finansiranje kampanje, potrebno je dalje revidirati zakonodavstvo kako bi se otklonili nedostaci i primenile prethodne preporuke ODIHR-a i GRECO-a, uključujući eksplicitnu regulaciju kampanje koju sprovode treće strane i odredbe o efikasnim, proporcionalnim i destimulativnim sankcijama za kršenja i neadekvatno izveštavanje. Da bi se omogućila efikasna primena, Krivični zakon treba uskladiti sa Zakonom o finansiranju političkih aktivnosti."
„Treba razmotriti obezbeđivanje jednakih mogućnosti za izborne učesnike tokom kampanje, u skladu sa dobrom izbornom praksom, tako što će se zakonom propisati opravdani i razumni limiti troškova kampanje."
„Da bi se promovisali jednaki uslovi među izbornim učesnicima, trebalo bi razmotriti uvođenje ograničenja troškova kampanje. Zakonske rokove za raspodelu javnih sredstava za izborne kampanje treba prilagoditi da bi kampanje imale smisla. Zakonom treba uvesti mere zaštite od zloupotrebe javnih sredstava namenjenih za kampanju."
„Zakon treba da propiše stepenovani sistem sankcija prema principu proporcionalnosti s efektom odvraćanja od ponavljanja sankcionisane radnje, a nepravilnosti treba sankcionisati."
„Agencija za sprečavanje korupcije po zakonu bi trebalo da proaktivno i blagovremeno identifikuje prekršaje i da na predstavke odgovara donošenjem formalnih odluka, koje podležu sudskoj reviziji. Zakon bi trebalo da propisuje ubrzane rokove za ceo proces rešavanja sporova u vezi sa kršenjem finansiranja kampanje."
„Trebalo bi uspostaviti dodatne mehanizme i podsticaje kojima se ohrabruju političke stranke da promovišu učešće žena u političkom životu, da povećaju njihovu vidljivost tokom izbornih kampanja i unaprede njihovu ulogu u politici."

