Drugi osnovni sud u Beogradu presudio je u korist bivših oficira Službe državne bezbednosti Miroslava Kuraka, Ratka Romića i Milana Radonjića, naloživ Fondaciji Slavko Ćuruvija da svakom od njih isplati 200.000 dinara na ime naknade štete, te 435.000 dinara na ime troškova postupka - ukupno oko 8.800 evra. Tužbu su podneli 2024. godine, nakon što je Fondacija javno reagovala na odluku Apelacionog suda kojom su njih trojica, zajedno sa bivšim načelnikom Službe državne bezbednosti Radomirom Markovićem, pravnosnažno oslobođeni optužbe za ubistvo Slavka Ćuruvije.
Oslobađajuća presuda doneta je nakon devetogodišnjeg suđenja i dve prvostepene presude kojima su sva četvorica osuđena na ukupno 100 godina zatvora. Apelacioni sud ukinuo je te presude zbog nedostatka dokaza. Fondacija je na tu odluku reagovala saopštenjem pod naslovom "Zemlja koja ne kažnjava ubice nema budućnost." Drugi osnovni sud zaključio je da je to saopštenje povredilo čast i ugled tužilaca, s obzirom na to da su u trenutku njegovog objavljivanja već bili pravnosnažno oslobođeni.
Sud nije uzeo u obzir nijedan argument Fondacije - uključujući i činjenicu da je Vrhovni sud naknadno utvrdio da je oslobađajuća presuda Apelacionog suda doneta uz teške povrede krivičnog postupka u korist okrivljenih. Dosuđeni iznos naknade štete bez presedana je u uporedivoj domaćoj sudskoj praksi.
Fondacija Slavko Ćuruvija najavila je žalbu na prvostepenu presudu. U saopštenju je ocenila da presuda predstavlja nastavak pritiska na preživele i signal celokupnoj medijskoj zajednici, te da "ućutkivanje slobode izražavanja u slučaju Ćuruvija se nastavlja."