Prosvetna inspekcija ima pravo da izvrši kontrolu tekućeg rada i postupanja organa pri Univerzitetu, ili nadzor nad konkretnim izborom rektora ili drugog organa upravljanja (ne pripremama za budući izbor). S druge strane, donošenje i izmena statuta izričito su zaštićene autonomijom univerziteta, kao garancijom iz Zakona o visokom obrazovanju i Statuta BU.
Pitanje granica inspekcijskog nadzora ne odnosi se na mogućnost kontrole rada organa visokoškolskih ustanova, već na to da li nadzor može da ulazi u autonomni postupak donošenja normativnih odluka na Univerzitetu.
Vanredni inspekcijski nadzor prekoračio bi zakonska ovlašćenja ukoliko bi njegov jedini predmet bila ocena zakonitosti izmenjenih odredbi Statuta BU.
Može se zaključiti da bi vanredni inspekcijski nadzor prekoračio zakonska ovlašćenja, ukoliko bi njegov jedini predmet bila ocena zakonitosti izmenjenih odredbi Statuta BU, zato što inspekciji nije data nadležnost za kontrolu sadržine ovog akta, a normativno uređenje Univerziteta predstavlja način za ostvarivanje autonomije univerziteta u skladu sa okvirima iz Zakona o visokom obrazovanju. Upitno je, međutim, da li prosvetna inspekcija može da kontroliše sam formalni proces tj. kontrolu zakonitosti procedure, bez ulaženja u sadržinu Statuta. U vezi s tim, u odnosu na ovlašćenje inspekcije da vrši nadzor nad radom određenog organa, pitanje je da li se pod „načinom rada" ima smatrati (uži) postupak na sednici Saveta, posvećen upravo statutarnim izmenama.
Postavlja se, takođe, pitanje da li je vest iz medija, propagandno-političke prirode, adekvatni osnov za sprovođenje vanrednog inspekcijskog nadzora po službenoj dužnosti.