Zakonski okvir za sprovođenje izbora može da se oceni kao usklađen sa zahtevima demokratski uređenih društava, što jeste potreban, ali ne i dovoljan uslov za dobar izborni proces. Međustranački dijalog o unapređenju izbornih uslova, koji se odvijao - što je samo po sebi teško shvatljivo - paralelno s kampanjom, nije urodio poboljšanjem izbornih uslova za junske izbore.
Posmatračka misija Crte uvidela je širenje praksi, poznatih i iz ranijih izbornih ciklusa, kojima se sistematski uticalo na volju birača, stvarao privid pluralizma ponude i uzurpirala izborna infrastruktura u korist vladajućih stranaka, čime se još jednom potvrđuje da je gotovo izbrisana granica između države i stranaka na vlasti. Na delu je ponovo viđen izborni inženjering kojim se zloupotrebljavaju i obesmišljavaju izborna pravila i zbog kojeg se, u kombinaciji sa izostankom kažnjivosti, izbori ne mogu smatrati slobodnim i poštenim.
Od raspisivanja ovih izbora, Crta je ukazivala na neophodnost da se oni ne posmatraju izolovano, nego kao svojevrstan nastavak beogradskih izbora iz decembra, koji su teško kompromitovani dokazanim prekrajanjem izborne volje građana Beograda, pre svega nelegalnim i nelegitimnim izbornim inženjeringom.
U tom smislu, i izborni dan 2. juna može da se posmatra kao drugo, manje loše poluvreme utakmice koja se u prvom delu, 17. decembra, igrala na dramatično prljav način. Ali, po broju i vrstama nepravilnosti i pojedinačnih incidenata, posebno po zabeleženim slučajevima ugrožavanja tajnosti glasanja na svakom trećem biračkom mestu u Beogradu, zatim kupovine glasova, ali i po tenzičnim situacijama koje su dolazile do, pa i preko ivice nasilja, kvalitet izbornog dana je lošiji nego, na primer, na beogradskim izborima održanim pre nešto više od dve godine, 3. aprila 2022. ili na beogradskim izborima održanim 4. marta 2018. godine.
Pad kvaliteta još je jasniji kada se u obzir uzme celokupan izborni proces, a ne samo dan glasanja. Svi hronični problemi, koji već dugi niz godina devalviraju izbore, nastavili su da se uvećavaju, ali i normalizuju – od činjenice da kao građani ne možemo da imamo poverenja u birački spisak, preko ekstremne medijske neravnopravnosti učesnika u izborima, zloupotrebe državnih institucija i javnih resursa, do intenziviranja pritisaka na birače.
Ovim izborima država nije doprinela vraćanju poverenja građana u izborni proces.