Komisija Vrhovnog javnog tužilaštva objavila je 10. novembra 2026.
prvi izveštaj o radu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. Posle uvida u spise sedam predmeta koji su privukli pažnju javnosti, Komisija zaključuje da glavni javni tužilac tog tužilaštva Nenad Stefanović,
"formalno delujući u okviru javnotužilačkog sistema, faktički deluje paralelno, rukovodeći se vanpravnim interesima", i da
"suštinski uspostavlja paratužilački sistem". Komisija je izveštaj dostavila Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) radi krivičnog gonjenja.
Komisija je izveštaj dostavila Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) radi krivičnog gonjenja.
Izveštaj predlaže konkretne mere protiv imenovanih tužilaca. Predlaže da disciplinski tužilac pokrene disciplinski postupak protiv zamenika glavnog javnog tužioca Miodraga Markovića i javne tužiteljke Aleksandre Stefanović, da se protiv Miodraga Markovića i Nenada Stefanovića pred Visokim savetom tužilaštva pokrene postupak za razrešenje ako se pravnosnažnom odlukom utvrdi da su učinili težak disciplinski prekršaj, kao i da obojica budu udaljeni sa funkcije kada taj postupak počne. Predlaže i da nadležno tužilaštvo u više predmeta razmotri krivično gonjenje zbog zloupotrebe službenog položaja, a prepoznaje i moguće disciplinske prekršaje drugih tužilaca. Komisija navodi da nastavlja uvid u predmete Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i drugih tužilaštava.
Komisiju je 27. oktobra 2026. rešenjem obrazovao vrhovni javni tužilac, u skladu sa opštim obaveznim uputstvom izdatim istog dana. Predsednik Komisije je javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva Goran Ilić, a Komisija ukupno ima deset članova. Prvi izveštaj obuhvata prvi deo predmeta:
slučaj zvučnog topa,
pretres Filozofskog fakulteta i Rektorata Univerziteta u Beogradu,
krivičnu prijavu povodom pomilovanja, krivičnu prijavu punomoćnika fonda Vista Rica, dva slučaja u kojima su automobili udarili studente tokom protestnih šetnji na Novom Beogradu,
napad kod Fakulteta dramskih umetnosti u novembru 2024. i zamolnicu Sjedinjenih Američkih Država za međunarodnu pravnu pomoć i izručenje.
Najteži nalazi odnose se na pojedinačne predmete. U slučaju zvučnog topa, umesto da utvrde da li je sonično sredstvo upotrebljeno, tužioci su
od Bezbednosno-informativne agencije (BIA) zatražili da proveri 154 građanina koji su o tome svedočili - da li su članovi stranaka i da li su povezani sa nevladinim organizacijama. Posle smrti studentkinje na Filozofskom fakultetu policija je, na usmeni zahtev tužioca i suprotno nalogu suda,
oduzela ceo server Rektorata i 26 registratora sa zapisnicima studentskih plenuma. Krivična prijava povodom pomilovanja
odbačena je za pet dana, bez ikakve provere i bez uvida u 49 odluka o pomilovanju. U predmetu Vista Rica tužilac je naložio hapšenje pomoćnice direktora Uprave za sprečavanje pranja novca iako tužilaštvo za to nije bilo nadležno, a predmet nikada nije prosleđen TOK-u. U jednom od slučajeva u kojima je automobil udario studente tokom protestne šetnje, posle izuzeća tužiteljke na zahtev odbrane odustalo se od optužnice za teško ubistvo u pokušaju i
delo je prekvalifikovano u znatno blaže; tužilac koji je preuzeo predmet kasnije je javno pozvao predsednika da pomiluje okrivljenu. U predmetu zamolnice Sjedinjenih Američkih Država za izručenje, oba tražena lica
pobegla su pošto je tužilac pristao da im se pritvor zameni zabranom napuštanja stana, a tužilaštvo nije odgovorilo ni na ponovljene zahteve Vrhovnog javnog tužilaštva.
Prema oceni Komisije, uočene nepravilnosti nisu pojedinačne. Komisija opisuje pet oblika postupanja koji se ponavljaju: